Notabook: Sve bio je ritam knjiga Borisa Leinera
Fri, 25 Sept
|Dom kulture Studentski grad
Knjiga Borisa Leinera biće dostupna za kupovinu, ekskluzivno samo za 10 najsrećnijih kupaca, ovom prilikom O knjizi Borisa Leinera govore autor, Jasminka Mitrić, urednica knjige, Dušan Vesić, novinar i publicista, i bubnjar Vladan Rajović(KKN) Moderator: Ivan Velisavljević
Time & Location
25 Sept 2020, 18:00
Dom kulture Studentski grad, Bulevar Zorana Đinđića 179, Novi Beograd 11070, Serbia
About the event
Ova knjiga za koju vlada veliko interesovanje na svim eksju prostorima, izasla je u junu ove godine u Hrvatskoj, i nije promovisana u Srbiji i nema je jos u prodaji. Ekskluzivno zna Dok'n'Ritmu, za 10 najsrecnijh Azromana, ona ce biti dostupna za kupovinu tokom online / uživo promocije.
Nezaustavljiva sila Leinerovog ritma isprepletena scenama razuzdanog rock''''n''''roll života otkriva dosad nepoznatu stranu najvažnijih protagonista novog vala. Nakon više od četiri aktivna desetljeća u glazbi, Boris Leiner napisao je knjigu autobiografskih zapisa koji sadrže dosad neispričane priče o velikanima domaćeg rocka (Johnny Štulić, Darko Rundek, Josipa Lisac i mnogi drugi), ispisane autentičnim, duhovitim stilom koji otkriva naličje života celebrityja, ali i predanost umjetnosti, preskakanju barijera i pomicanju granica.
Boris Leiner će knjigom "Sve bio je ritam" uzburkati uljuljkane glazbene i umjetničke krugove, a njegovo svjedočanstvo poželjet će pročitati sve generacije koje su od polovice sedamdesetih do danas odrastale uz Leinerov zaigrani, plesni ritam.
- “Ti više nisi u Azri, poručio ti je Johnny”, rekao je Jurica Pađen tvrdo. Još je nešto govorio, ali ja ga nisam čuo. Kao maljem pogođen njegovim strašnim riječima drhtao sam cijelim tijelom. Plakalo mi se, povraćalo mi se. Kako me može samo tako pizdunski odjebati preko teklića Pađena?! Nakon punih deset godina odanosti! Zar nisam zavrijedio da mi to kaže u lice?! Bili smo na nesretnoj turneji i promociji albuma Zadovoljština 1987. po jugoslavenskim gradovima. Kritičari su nas sasjekli, jedino su još hvalili moje rokersko bubnjarsko srce. Atmosfera u bandu je bila dodatno napeta zbog bezočno kradljivih managera. Sve je kulminiralo tučom u svlačionici. Krenuli smo jedan na drugoga – on na mene pepeljarom, ja na njega stolicom. Da nas nije Jurica razdvojio, pala bi krv. To je KRAJ. A početak?